Austrijski umjetnik Marko Zink u višegodišnjem istraživačkom projektu naslovljenom M 48° 15′ 24.13″ N, 14° 30′ 6.31″ E (zemljopisne koordinate Mauthausena) istražuje trivijalizaciju nacističke povijesti, komemorativnu kulturu odnosno prakse brisanja kolektivnog sjećanja posredstvom proširene fotografije. Riječ je o projektu koji je izvorno realiziran u travnju 2019. za memorijalni Centar u Mauthausenu gdje je umjetnik izložio fotografske cikluse čiji je cilj bio učiniti vidljivim dvojni nestanak: istrebljenje ljudi i iskorjenjivanje sjećanja. Ti se fotografski ciklusi premijerno pokazuju u MSU Galeriji. Izložba se otvara 11. 1. u 18 sati. Odmah po otvorenju izložbe održat će se i razgovor o iskustvima komemorativnih praksi u kojemu će sudjelovati ravnateljica Memorijalnog centra Mauthausen Barbara Glück, povjesničar Ivo Goldstein, voditeljica Dokumente – centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič, ravnatelj Javne ustanove Spomen područja jasenovac Ivo Pejaković, umjetnik Marko Zink uz moderatoricu kustosicu Muzeja Leilu Topić.
Mauthausen je austrijski grad u kojemu je između 1938. i 1945. u koncentracijskom logoru ubijeno najmanje 90 000 ljudi. Tijekom posjeta memorijalnom Centru Mauthausen, Marko Zink otkrio je uznemirujuće otkriće: spomen obilježje za mnoge je posjetitelje mjesto bezbrižnog razgledavanja gdje se zaboravlja stravična povijest mjesta do točke u kojoj pojedinci kreiraju šaljive selfije. U svom novom projektu Zink pokušava vratiti komemorativno dostojanstvo mjestu pomoću različitih fotografskih tehnika. Umjetnikov cilj nije dokumentirati, nego, kako ističe nagrađivani austrijski publicist Wolfgang Huber-Lang, iritirati te nas prisilit na pomniji pogled i otvoriti kompleksnu odnosno višeslojnu raspravu. Umjetnički oblik koji je Marko Zink odabrao je analogna fotografija. Podvrgava filmove agresivnim mehaničkim postupcima prije nego što ih izloži. Filmovi su kuhani, bušeni, obrađivani kiselinama ili gumicom za brisanje. S takvim prepariranim materijalom, on fotografira odabrana mjesta u i oko Mauthausena poput nekadašnjeg sportskog terena, logorske barake ili lipu kod Marbachera gdje su pokopane tisuće tijela i koje je danas popularno stajalište bez obilježenog mjesta zločina. Fotografije su predstavljene u različitim medijima poput panoramskih fotografija, lentikularnih fotografija koje se mijenjaju zajedno s promjenom očišta promatrača ili adiranjem grupa fotografija. Zink ne želi držati moralno-historijske lekcije o strahotama nacizma nego neizravno upozorava da zajedničke komemorativne prakse ne bi smjele biti uvjetovane dnevno-političkim ideologijama. Nadahnute esejom Theodora W. Adorna „Odgoj nakon Auschwitza“ Zinkove fotografije potiču raspravu o potrebi obrazovanja koje bi osnažilo civilizaciju snošljivog suživota te onemogućilo ponavljanje užasa koncentracijskih logora.
Iz teksta Wolfganga Hubera-Langa:
„Naslov izložbe ne bi mogao biti objektivniji nego što jest: M 48° 15′ 24.13″ N, 14° 30′ 6.31″ E. To su naime koordinate Mauthausena. Marko Zink ne želi dokumentirati, on želi iritirati. On nas tjera na pomno promatranje i otvara slojevite polemike. Fotografskim sredstvima pokušava vidljivim učiniti dvostruko nestajanje: istrebljenje ljudi i brisanje sjećanja. Njemu je važno intenzivno bavljenje prošlošću koja ne zastarijeva. Umjetnički medij za koji se Marko Zink odlučio analogna je fotografija. On svoje filmove obrađuje i prije same ekspozicije. On ih prokuhava, buši, tretira klorom ili brisačem tinte. Tako obrađenim filmom fotografira odabrana mjesta u nekadašnjem koncentracijskom logoru i izvan njega. Fotografije ovoga umjetnika ponekad izgledaju kao povijesni predmeti, uhvaćeni na filmu brzo i krišom, izblijedjeli od sunca, napola uništeni kroz vrijeme koje je proteklo. Ponekad se čini da fotografije svojim oštećenjima, na nekoj posebnoj, vlastitoj razini, govore o užasima koji su se ovdje događali prije manje od osam desetljeća. I ponekad se čini da se na njima vidi nešto što je tek naizgled postalo nevidljivo. Marko Zink svojim nas radovima podsjeća da je to moguće: sve ono što podsjeća na prošlost i upozorava na ono što dolazi moglo bi se vidjeti. Ako to želimo."
Izložbeni partneri: Austrijski kulturni forum u Zagrebu, Galerija Michaela Stock
Podržavatelji izložbe: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH
Pokrovitelji: AUSTRIA INTERNATIONAL, Savezno ministarstvo Republike Austrije - europski i međunarodni poslovi, Memorijalni centar Mauthausen, Odjel za kulturu Savezne države Vorarlberg, Austrija, Društvo za kršćansko-židovsku suradnju u Osnabrücku, Njemačka, Fond za budućnost Republike Austrije, Austrijski kulturni Forum Berlin, Njemačka
COVID-19: INFORMACIJA O EPIDEMIOLOŠKIM MJERAMA
Sukladno Odluci Stožera civilne zaštite RH od 12. studenog 2021. godine, od 16. studenog za posjet Muzeju suvremene umjetnosti potrebno je predočenje važeće EU digitalne Covid potvrde, ili drugi odgovarajući dokaz, ili negativan test ovlaštene ustanove i laboratorija.
Drugi odgovarajući dokaz ostvaruje se potvrdom liječnika primarne zdravstvene zaštite o preboljenju bolesti Covid-19, koje uključuje i preboljenje u statusu tzv. „vjerojatnog slučaja“, te preboljenje uz cijepljenje jednom dozom cjepiva unutar 8 mjeseci od preboljenja, ali da nije prošlo više od 12 mjeseci od preboljenja.
Ova odluka ne primjenjuje se:
* na osobe mlađe od 16 godina
* na osobe koje prate osobu koja se ne može brinuti za sebe
* na osobe kod kojih postoje kontraindikacije za cijepljenje ili dovršetak cijepljenja bilo kojim cjepivom protiv Covid-19, što se dokazuje liječničkom potvrdom